Preminuo je Vladimir Krpan

Preminuo je bard hrvatskog pijanizma, Vladimir Krpan.

Profesor emeritus Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najuglednijih hrvatskih pijanista, Vladimir Krpan, diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Svetislava Stančića (1960.), a magistrirao na Akademiji Santa Cecilia u Rimu 1967. godine, u razredu prof. Carla Zecchija. Usavršavao se u Rimu (klavir i komorna glazba kod prof. Guida Agostija, klavir kod prof. Renza Silvestrija, muzikologija kod prof. Luigija Ronge), Sieni (klavir kod prof. Guida Agostija ) te Arezzu, Sieni, Bergamu i Luganu (klavir kod prof. Artura Benedettija Michelangelija).

Koncertirao je u svim europskim zemljama, SAD- u, Rusiji, na Bliskom istoku, u Indiji, Sjevernoj i Južnoj Koreji te na Tajlandu. Uz svjetski poznate dirigente i orkestre nastupio je u svim hrvatskim, europskim i mnogim svjetskim glazbenim središtima. Solistički te u komornim sastavima, primarno u Triju Orlando, snimio je stotine sati solističke i komorne glazbe, odsvirao tisuće koncerata i solističkih recitala. Surađivao je s dirigentima kao što su: Horia Andreescu, Marc André, Nikša Bareza, Mladen Bašić, Miltiades Cari- dis, Oskar Danon, Pavle Dešpalj, Janos Ferencsik, Milan Horvat, Maris Jansons, Armin Jordan, Herbert Kegel, Vladimir Kranjčević, Uroš Lajovic, Andrzej Markowski, Lovro pl. Matačić, Karl Melesz, Karl Münchinger, Anton Nanut, Leif Segerstam, Vaclav Smetaček, Edmond de Stoutz, Peter Vronski, Kurt Wöss, i mnogi drugi.

Utemeljio je klavirski odjel Visoke muzičke škole u Skopju (1967.), a u Zagrebu je na Muzičkoj Akademiji od 1971. do 2008. profesor klavira i pročelnik klavirskog odsjeka (1997.-1999. i 2001.-2003.). Kroz četiri desetljeća pedagoškog rada u njegovu je razredu diplomski i poslijediplomski studij klavira završilo 76 studenata, najviše u usporedbi s ostalim kolegama s odsjeka u cijeloj njegovoj povijesti. Među njima su Predrag Mužijević, Daniela Ćetković, Meri Kavaleska, Todor Svetiev, Anton Potočnik, Suzana Ahmed-Artzt, Kata- rina Krpan, Srđan Čaldarović, Duška Stanojkovska, Martina Filjak, Maksim Mrvica, Petra Gilming, Lana Genc, Bruno Vlahek, Attila Mesarić, …

Kao pedagog i kao pijanist u svojem je radu kombinirao tradiciju Stančićeve, zagrebačke glasovirske škole s nasljeđem talijanske pijanističke škole, osobito Michelangelijeve. U njegovu pijanizmu kritika je isticala briljantnu tehniku, suverenost i virtuoznost, ekspresivnost i ljepotu tona, temeljito poniranje u suštinu djela te istančan glazbeni ukus i umjetnički senzibilitet u sugestivnim, osobnošću obilježenim interpretacijama.

Od 1985. član je Klavirskog trija Orlando (uz violinista Tonka Ninića i violončelista Andreja Petrača), a s kćerkom Katarinom Krpan svirao je u klavirskom duu. U protekloj su sezoni održali niz obljetničkih koncerata među kojima se ističe i onaj na otvorenju 60. glazbene tribine HDS-a, čije je povijesti iznimno važan dio kao jedan od neizostavnih aktera suvremene hrvatske glazbe i kulture.

Autor je televizijske sedmosatne serije Hrvatska klavirska glazba i brojnih stručnih radova koje je objavljivao u hrvatskim i inozemnim stručnim glasilima. Utemeljitelj je hrvatske i jugoslavenske epta-e (Europske udruge klavirskih pedagoga) te međunarodnog pijanističkog natjecanja za mlade epta u Osijeku te Međunarodnog natjecanja Svetislav Stančić u Zagrebu za pijaniste do 30 godina. Bio je cijenjenim članom žirija međunarodnih pijanističkih natjecanja, a redovito je održavao majstorske tečajeve u Hrvatskoj i inozemstvu.

Dobitnik je mnogih nagrada među kojima se ističu one za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga (2005.) i Vladimir Nazor (2005.) te Zlatno zvono Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2008.), Porin Hrvatske diskografske udruge za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2001.) i Nagrada Grada Zagreba (1995.). Dobitnik je Nagrade Lovro pl. Matačić za životno djelo (HDGU). Odlikovan je odličjem Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi (1995.), a za visoka umjetnička dostignuća u kulturnoj suradnji među narodima, talijanski mu je predsjednik Carlo Azzeglio Ciampi uručio nagradu Prometej (2001.).

Osebujne su njegove interpretacije glasovirskih sonata L. van Beethovena, među njima antologijska izvedba Sonate u f-molu, op. 57 – Appassionate (pet sonata snimljeno na LP album, Jugoton, 1977; sedam sonata snimljeno na dva CD, Orfej i Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1997), Varijacija na Paganinijevu temu, op. 35 J. Brahmsa, rijetko izvođenih skladba F. Liszta, preludija i fuga J. S. Bacha (devet snimljeno na LP album s drugim pijanistima, Wohltemperiertes Klavier. I i II svezak, Jugoton, 1977). Prvi je u nas integralno izveo sve etide (1980, snimljeno na LP ploču, Jugoton, 1985, i na CD, Croatia Records, 2008) i sve valcere (1985) F. Chopina. Zapažene su mu interpretacije Beethovenovih glasovirskih koncerata (1999. svih pet izveo u dvjema večerima; snimljeno na CD album, Cantus, 2001), poglavito V. koncerta (Nagrada »Vladimir Nazor«1974), te Koncerta za glasovir i orkestar, op. 13 B. Brittena (hrvatska praizvedba, 2002).

Tijekom čitavog umjetničkog vijeka poticao je stvaralaštvo hrvatskih autora za klavir pa je njegovom inicijativom nastao velik broj ponajboljih hrvatskih skladbi za klavir. Istaknuto mjesto u njegovu repertoaru zauzimaju stoga i izvedbe te posebno praizvedbe često njemu posvećenih djela hrvatskih skladatelja, među kojima L. Sorkočevića, L. Ebnera, F. Pintarića, F. Livadića, B. Kunca, M. Tajčevića, N. Devčića, B. Gagića, B. Papandopula, R. Radice, M. Kelemena, D. Detonija, S. Horvata, Ž. Brkanovića, F. Paraća, M. Belamarića te osobito I. Kuljerića (Momenti za Vladu, 1968, Nagrada JRTV 1970. za najbolju snimku; Solo-solisti, Solo in quartetto i Solo-tutti, 1972) i S. Šuleka (CD Djela za glasovir. Stjepan Šulek, Croatia Records, 1994; Nagrada grada Zagreba 1994. za izvedbu III. klavirskoga koncerta). Dobitnik je nagrade »Vatroslav Lisinski« 1980, za promicanje hrvatskoga glazbenoga stvaralaštva, i 1995, za koncert Četiri desetljeća hrvatske glasovirske glazbe i CD istoga naslova (Hrvatsko društvo skladatelja i Muzički biennale Zagreb, 1995).

Snimio je 20-ak LP ploča i 15 CD-ova za razne hrvatske i inozemne diskografske tvrtke te nekoliko tisuća minuta solističke i komorne glazbe za radijske i televizijske postaje. Sa skladbama domaćih autora snimio i LP album Antologija jugoslavenske suvremene klavirske glazbe (Jugoton, 1985) te CD Hrvatska glasovirska glazba 18. i 19. stoljeća (Croatia Records, 1992) i Vladimir Krpan. In a Program of Croatian Piano Music (SanKor Music Publishing i Recording Corporation, 1998). Posebno njeguje komornu glazbu. Nastupao je i snimao LP ploče i CD s violinistima J. Klimom (Jugoton, 1976), J. Kolundžijom (Nimbus Records, 1978) i T. Ninićem (Jugoton, 1979), s pjevačima T. Neralićem (Jugoton, 1981) i N. Belamarićem (Croatia Records, 2007) te u duu s kćeri, pijanisticom Katarinom (Best Music, 2001). Od 1985, uz Ninića i A. Petrača, član je Trija Orlando (Nagrada »Milka Trnina« 1997), s kojim je praizveo više djela hrvatskih skladatelja te snimio četiri CD (Croatia Records, 1991. i 2006; Orfej, 2000; Cantus, 2012).

Naslanjajući svoj interpretski diskografski rad na bogato znanje, pedagoški, suradnički i umjetnički rad, tonski zabilježene interpretacije Vladimira Krpana ostaju ne samo kao dokument majstorskog umijeća nego i cijelog jednog, za hrvatsku glazbu iznimno važnog, vremena glazbe.

Ispraćaj Vladimira Krpana bit će u četvrtak, 6. ožujka u 12:40 sati na zagrebačkom Krematoriju.

Tekst preuzet s portala glazba.hr.

Foto: Kristijan Cimer/HDS